website

Bez puno pompe, uz snijeg i led na ulicama, uklizali smo u Novu godinu.
Veselilo me da nije bilo puno pucnjave oko doma. Jesu li ljudi postali svjesniji, pa se ponašaju uljuđenije ili su štedjeli na pirotehnici, ne znam? Tek, relativno mirno smo se našli, ni svojom krivnjom, a ni zaslugama u 2008. godini. Što će biti u novoj godini i kako, tko to zna? Prvi puta Osijek je dočekao Novu godinu bez gradonačelnika, a Hrvatska bez premjera. Predsjednik države, gospodin Mesić, je posjetio kontrolu zračnog prometa u Zračnoj luci na Plesu, a od (tehničkog) premjera Sanadera ni traga ni glasa. Ministri mu podnose ostavke (Kirin), generali mu lete u Haag (Markač), divljači je sve manje (poubijali lovci u Virovitici, mada nitko još nije zaprimio divljač na neophodnoj veterinarskoj kontroli). Čudno!? Pa, u situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi i nije. Koješta se ovdje može dogoditi. ... Prijatelj zove na prvu ovogodišnju kavu...Idem.

Nakon dugo vremena zimski blagdani konačno i pod snijegom. Auto nisam vozio od prije predbožićnog snijega i ledene liše. Sve se stvrdnulo na njemu, jedva sam ga odkravio. No, dobro. Ugođaji zime mi odgovaraju. Čujem danas da se pojavio prvi slučaj gripe. Ovo do sada je izgledalo kao zdravo, hladno vrijeme.

Danas je Zoran Milanović izabran za novog predsjednika SDP-a. Da li će to promijeniti političku scenu u Hrvatskoj? Trebalo bi. Inače Hrvatska tone u veliku krizu. Možda nekome to ne izgleda tako ali sve bitne stvari nam ne idu najbolje; proizvodnja se ne povećava, već samo uvozimo, nezaposlenost stalno visoka, banke u stranim rukama, zemlja rasprodana, dobre tvrtke u stranom vlasništvu... Crno nam se piše ako se ne dogode značajnije promjene. Sudstvo sporo i neučinkovito, korupcija velika. Sad su i Kalmetinog vozača uhvatili u iznudama. Jedan ministar si ne bi smio dozvoliti kriminal u svom dvorištu. Strašno. Nisam ja pesimista. Podigao sam firme i ljude. Ali je preveć pokazatelja koji upućuju na loše stanje.

I ove godine Praznik rada obilježit će se neradno. Sindikati su razjedinjeni da razjedinjeniji ne mogu biti. Radništvo propada da više propadati ne može. Vlade su radile na razjedinjavanju sindikata i na usitnjavanju firmi kako se ne bi mogla unutar neke veće firme stvoriti kritična masa radništva koje bi predstavljale opoziciju nesposobnim vladama. A takvih je hvala Bogu bilo na pretek. Tek jedna vlada, ona Ivice Račana, koji je preminuo prije dva dana (29.04. pred zoru, dok smo bili na svadbi u restoranu Ugostiteljske škole), bila je koliko toliko nešto napravila, ali se rasplinula na koalicijske trzavice, tako da se i to dosta razvodnilo. Nitko nikada nije postavio razvoj Hrvatske kao jasan cilj. Sve je kaotično (ima sistema, ali ne na tragu željenog razvoja, već sitnih interesa velikih privatnih igrača). Jadna je takva Hrvatska. Sve je počelo s nesposobnim vodstvom Tuđmana, ratom, pretvorbom i privatizacijom, s deklariranih 200 obitelji feudalno uređene države (Zlatko Canjuga je čak napravio nomenklaturu "stališa"). I sad smo tu gdje jesmo. Narod bi rekao u jednoj stvari, ali mi je to ipak ovdje ružno napisati. I pitanje je kad ćemo iz toga izaći. Generacije će trpjeti radi toga, a pitanje je da li će zemlja uopće to moći preživjeti. Mogla bi ponovo pasti krv da se to sve sredi. Strašno i prestrašno. Nepojmljivo mi je da osobno gledam odgovorno povući i najmanji korak u životu i poslu, a oni su povlačili važne poteze za zemlju bez imalo pitanja kamo sve to vodi. Samo osobni interes im je bio najvažniji, ući u povjest po svaku cijenu.

Svakodnevica nas zasipa uvijek istim neriješenim problemima, a onda dođe još i koji novi. Ništa pozitivno novo se ne događa. Hrvatska se nalazi u velikim problemima vanjskog duga, nezaposlenosti, nevjerice u bolju budućnost, u aferama (LENAC, TDZ, BRODOSPLIT, satovi, 5 milijuna $ dijamanata, LIBURNIJA, DUKAT). Političari se bave svojim sitnim križaljkama a zanemaruju i ne znaju predložiti rješenja hrvatskih problema, što bi im trebala biti glavna briga. Jučer se Milanović prijavio kao kandidat za Račanovo upržnjeno mjesto poslje Račanove teške bolesti. To je prodrmalo političku scenu. Nova lica bi mogla i trebala donijeti bolje vjetrove. Da li će se to i dogoditi? Hoće li se on uspjeti izboriti za to mjesto uz ostale pretendente na "prijestolje"? Vidjet će se. Narod od novih snaga očekuje kvalitetnija rješenja, kadrovi u stranci očekuju dati svoj doprinos. Vjerovatno će se to svesti na velika narodna očekivanja od SDP-a i spremnosti SDP-a da udovolji "narodnoj volji".

Gledam lica prijatelja nakon dugo vremena. Govore o patentima na glavama benzinskih motora, hoće preokrenuti svijet velikim idejama. Dugo se nismo vidjeli. Sada kao da je prošla jedna cijela era. A stvari opet izgledaju isto. Kao da se nismo makli s mjesta. Stariji smo za koju godinu a dosegnuli smo manje nego smo imali ranije. Pa zašto smo uopće živjeli? Da li samo po nuždi života ili smo mogli bilo što drugo korisno napraviti? Očito nismo, jer smo se uistinu trudili, ali derutnost nas je više nagrizla negio smo život uspjeli popraviti.
Blagdani su prošli. Odmarao se nisam. I zimsko ferje prolazi a nisam pripremio državni ispit. No, ima još vremena. Sve drugo sam zato ispolagao što je trebalo. Posao nikako da krene. Nemoguće je bilo što napraviti. Uvjeti i klima su takvi da ne treba ništa od toga očekivati. Možda nadogradimo poslovni prostor i od toga pokrijemo dosadašnje troškove.

Naš inozemni i "veliki" partner nije napravio do danas kontakt s bankom kako je obećao. Uglavnom, ništa se nisam iznenadio. Sve sam tako i očekivao. Sad treba skupiti nove novce za jamčevinu, ako se 15. želimo ponovo nadmetati. Najbolje bi to sve bilo pustiti i zaboraviti. No, pokriti prethodno utrošeno možemo jedino da taj posao uspije. Što posao teže ide, to se dulje ne rješava, to su veći troškoi i to nas više tjera da ga napravimo. Đavolji krug! Danas mi je pred Sveučilišnom knjižnicom, po jakoj kiši, pauk odnio auto dok sam bio na gruntovnici s kolegom u vezi jednog hotela. Uvjek poludim kad mi odnesu auto. Cijeli mjesec na burzi čovjek ne dobije koliko oni za jedno podizanje odnesu. Mrzim takav način "čišćenja" grada. To "čišćenje" i nije radi ostvarenja slobodnih cesta ili nogostupa. Zašto? Zato jer čim ti jednom odnese auto na njegovo mjesto stane drugi. Kolnik ili nogostup, dakle, uopće nije bio oslobođen. Slobodni su samo dželati, izvršioci, koji zarade na odvozu automobila (Zagrebparking i naredbodavci). Ako ikad budem mogao potegnut ću sve snage da se taj sustav ukloni iz Zagreba.

Četvrtak, sastanak u Grazu. Vidjet ćemo - valjda bude uspješno. Danas u Rijeci (Trsat). Do Opatije nismo stigli - karneval, zakrčenje cesta.

Predavanje na srednjoj školi (zamjena za unesrećenog kolegu). Đaci su bili pažljivi. Nekoliko dobrih ocjena. Poslije nova zdravstvena iskaznica. Ovrhovoditelji za novi poslovni prostor, koji nismo mogli do sada isplatiti. Možda se izvučemo, ako projekti krenu.

Kad sam mislio da je dan prošao relativno dobro, doma komplikacije. Dok sam skoknuo po novu bateriju za univerzalni instrument supruga zaviruje po mobitelu. "Zašto si zvao...". Kraj, gotovo...opet svađa.